Tehnika kamena
Tehnika rada u kamenu, način oblikovanja, obrada površine, plastično oblikovanje povrsine stilskim izrazom i motivom, stvaranje kompozicije radi ostvarenja željenog smisla arhirektonske cijeline, sve to podliježe određenim uzorcima, "šprancama" koje se s malim promjenama povlače i ponavljaju kroz duga razdoblja, dok ne potroše izvornu stvaralačku svježinu.
Tek u dužim vremenskim razdobljima pojavljuju se nova rješenja, novi pomaci i nove iskre koje građevimama ponovno vraćaju život.
Ta snaga može izvirati iz novog poimanja uloge kamena, novih konstruktivnih, strukturnih pomaka, novih zamisli koje pobuđuju skokovi ili obrati u tehnologiji, ili tek iz novog viđenja reda u davnu utvrđenom objektu.
Za razliku od drugih materijala koje danas koristimo u graditeljstvu, kamen ima za sobom najbogatiju, najstariju i najosebujniju povijest oblikovanja.
U današnje vrijeme kada se zbog potreba brzine ekonomije građenja ali i zbog nekih značajki suvremenog stanja duha, određeni redukcionizam oblika postavlja kao imperativ, dizajnirani masivni kamen koji je u povijesti arhitekture stekao svoje mjesto zbog savršenstva i sadržajnosti detalja, u današnje vrijeme zbog istog svojstva postaje nepoželjan.
Događaji sa raznih strana u posljednje vrijeme ipak nagoviještaju novi interes za masivne forme i obnovu uloge dizajna. Za atelje je dizajn u kamenu glavno područje djelovanja i uključuje svestrana istraživanja.
Oblikovanje nužno predstavlja znanje i promišljanje postupka izrade, načina korištenja, načina ugradnje, uvjeta ugradnje, korištenja i primjene itd. i vezuje se na značajke cjeline objekta i šireg prostora, sredine. Istraživanja se usmjeravaju prema suvremenim postupcima ugradnje s ciljem da se tehnologija primjene kamena približi uvjetima koji se traže u suvremenom graditeljstvu. To dovodi do novih postupaka, novih sustava u primjeni kamena, uvođenje novih materijala poput ljepila, sintetskih materijala, zaštitnih sredstava, nehrđajućih metala, armiranja kamena rebrastim nehrđajućim čelikom. Marketinška istraživanja nalažu sustavno praćenje trendova u razvoju i pokazuju na kojim se mjestima u graditeljstvu mogu primjeniti nova rješenja i uz kakve modifikacije.
Rezulati ovakvih istraživanja su potpuno nove koncepcije predmeta: suho montažna rješenja sklapanja i pričvršćenja: klupa, stupova sastavljenih od članaka, uličnih svjetiljki, pergola, malih objekata poput sjenica i paviljona, montažno demontažnih pregradnih i fasadnih stijena, vretenastih stuba itd. Tu su i složene vaze, žardinjere, tranzene za predgrađe i fasadne brisolje, prozorske rešetke itd.
U svim ovim rješenjima, kamenu se vraća izvorna konstruktivnost i potpuni dojam izvorne strukture, masivne ili suptilno obrađene, uz bitno smanjenje težine.
Oživotvoruje se tako da naša težnja da kamen približimo suvremenim tehnologijama građenja, da obnovimo izvornu izražajnost kamena i njegovih površina i da u kamenu čuvamo i obnovimo davno stečene vrijednosti dostignute kulture.
